Nataša Veljak voditeljica je Scenske glazbe. Po mnogočemu je zaslužila biti  voditeljica. Naime, ona je vrsna mlada umjetnica, točnije obrazovana klasična violinistica. Nagrađivana je na Hrvatskom natjecanju učenika glazbe i plesa u kategoriji violine. Članica je gudačkog trija “Veljak”, te članica riječkog komornog orkestra. Surađivala je s Oliverom Dragojevićem, Massimom Savićem, Nenom Belanom i grupom “Rivers”, a evo što smo mi još saznali o njoj…

Dugo ste na Novigradskom proljeću, ali prvi put kao voditeljica radionice. Kakav je to osjećaj? Osjećate li promjene?

Imam jako puno posla, ali ni to nije nešto novo jer kad sam prvi put bila, prije četrnaest godina, odmah sam bila jako zaposlena, samo je ovo malo drugačije. Sada je veća odgovornost na meni, imam devetnaest učenika na koje moram paziti i raditi s njima. Sada vidim da profesorima stvarno nije lako.

Promjene otkad sam prvi put bila dosad su velike, ali sam ih ja doživljavala postupno jer nisam propustila niti jednu godinu od svoje jedanaeste godine. Prvi put sam došla kao dijete pa sam već tijekom srednje škole počela asistirati, a na prvoj godini sam se gotovo potpuno osamostalila i evo, ove godine sam voditeljica.

Kakva su djeca? Ima li nade za njih?

(Smijeh)Naravno da ima nade jer su svi jako dobri i stvarno imam sreću što sam na svojoj prvoj mentorskoj godini dobila tako dobru djecu. Talenti su, kreativni, nema nikakvih problema u komunikaciji, mislim da smo si jako dobri i nemam nikakvih prigovora. Trudim se da svi što više napravimo i naučimo te da se svakome posvetim, što stvarno nije lako jer je devetnaest učenika puno. Srećom, tu imam asistenticu i hospitanta koji su također stvarno jako dobri.

Po struci ste violinistica i prateći vokal. Kada ste shvatili da je glazba ono čime se želite baviti u životu?

Rođena sam u glazbenoj obitelji i to mi je nekako bilo prirodno jer mi sviraju tata i sestra, a sada i mlađi brat, koji je već s 14 godina na Akademiji. Muzika je moj život, ali ja sam u to utkala svašta. Diplomirala sam na nekoliko fakulteta, sada pišem magisterij za mediologiju, studiram i na muzičkoj akademiji violinu, imam obiteljski kvartet s kojim puno radim, imam svoj bend s kojim sviram puno i vani, surađujem s mnogim pjevačima, sviram i jazz, te u kazalištima.

Možete li nam reći nešto vašem obiteljskom kvartetu?

To je prvo bio duo jer su u početku bili samo moja sestra i tata, pa sam im se i ja pridružila, a zatim i moj brat pa je to sada kvartet. Sada sviramo posvuda, imamo puno koncerata. Najčešće sviramo klasiku, ali možemo i druge stilove. Moj tata se bavi komponiranjem tako da snimamo i njegove kompozicije.

Također ste primali i nagrade. Ima li neka na koju ste posebno ponosni?

Svako natjecanje je za mene bilo velik uspjeh, ali ja nekako ne sviram zbog natjecanja iako je to dobro za napredovanje. Mislim da se muzika ne smije svesti na natjecanje.

Surađivali ste s mnogim poznatim osobama kao s Oliver Dragojevićem i Massimo. Kakvi su Vam dojmovi s tih suradnji?

S Oliverom sam imala više od dvadeset koncerata, uključujući i koncerte u Parizu, Olimpiji i u Beču, u Konzerthausu, to su stvarno događaji koje ću zauvijek pamtiti i samo me lijepa sjećanja vežu uz to. Kako ste i rekli, surađivala sam i s Massimom s kojim sam nastupala na oko 30 koncerata, ali to je bilo drugačije jer smo išli na turneju. Bilo je jako naporno jer smo svaki dan bili u drugom gradu, iako također jako lijepo iskustvo.

Čega ste se morali odreći zbog glazbe?

Glazba se po tome može usporediti sa sportom, trebaš stalno vježbati i imati poseban životni ritam da bi bio uspješan. Što se tiče putovanja, puno putujem, evo ovo ljeto idem dva puta u Francusku i dva puta u Njemačku na neke festivale i seminare. Ja volim putovati pa mi to nije neki problem. Iako neki ljudi koji puno rade i putuju, ne vole putovati, ja se još nisam zasitila putovanja.

Imate li slobodnog vremena na putovanjima?

Zapravo termin slobodno vrijeme kod mene baš i ne postoji jer se bavim glazbom i poslovno i privatno. I kada sam slobodna, moram vježbati jer vježbanja nije nikada dovoljno. Kada se odmaram, znam da bih trebala vježbati i da imam uvijek puno posla.

Koju vrstu glazbe najviše volite slušati?

To je teško pitanje jer se žanrovi danas užasno miješaju i teško ih je odvojiti jedne od drugih. Mislim da nema loše muzike i da kvaliteta ovisi o izvođačima.

Slušaju li mladi danas klasičnu glazbu?

Mislim da se klasičnu glazbu sluša sve manje, sve je manje publike. Obično kada imamo neki pravi klasični koncert, u publici sjede samo umirovljenici ili oni koji su pred mirovinom. Zbog toga sam malo zabrinuta i mislim si kako za par godina takva glazba uopće neće imati publiku kod nas. Veoma mi je žao zbog toga i mislim da treba biti veća glazbna edukacija kod nas.

Kakvi su Vam planovi za budućnost?

U prvom planu mi je završiti magisterij, Glazbenu akademiju i imati još puno koncerata.

Sara Borzić  i Monika Mišir